Godine 2007. kipar Boris Šimunović je odlučio zatražiti prijem u ULUPUH, Hrvatsku udrugu likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, čiji članovi (njih oko 1200) imaju značajne porezne olakšice.

Za prijemni rad je priložio svoju skulpturu "Petlja 3", za koju se međutim odmah ustanovilo da je plagijat dviju poznatih skulptura dekana ALU u Zagrebu, Slavomira Drinkovića.

I kako što već možda pogađate, Šimunović je u ULUPUH svejedno primljen (te je tako za svoju krađu u formi plagijata nagrađen s više poreznih olakšica), a član upravnog odbora - likovni kritičar kojem je za njegov sud da je Šimunovićeva "Petlja 3" doista plagijat pismenu potporu dala cijela likovnokritičarska struka (8 najeminentnijih likovnih kritičara, od kojih je 1 akademik i 3 sveučilišna profesora) je - izvačen.

No, sve to se dogodilo na čak i u Sanaderovoj domovini neuobičajen način: kako bi se "opravdalo" njegovo izbacivanje iz Udruge, isti je član upravnog odbora čak 170 puta (!) PISMENO oklevetan, što je podatak - kada bude sudski potvrđen - svakako dostojan Guinessove knjige rekorda.

Sve to, naravno, nije imalo nikakve veze s činjenicom da je isti član ULUPUH-ova upravnog odbora putem novina javno upozoravao na otvorene financijske malverzacije predsjednice ULUPUH-a Ivane Bakal, koje su uzele maha nekako u isto vrijeme sa Šimunovićevim skandaloznim prijemom.

Cijela ova, čak i za hrvatske relacije bizarna priča, na zanimljiv je i lako čitljiv način donesena u knjizi "Afera plagijat - otvoreni dossier", koju u cijelosti možete pročitati i / ili downloadati na adresi:

www.aferaplagijat.com

 Na istoj adresi možete preslušati i službenu audio snimku sa sastanka Upravnog odbora ULUPUH-a na kojoj se posve jasno čuje kako predsjednica Ivana Bakal i tajnica Ivana Musić dogovaraju poreznu utaju u vlastitu korist, a na štetu RH, koja je ULUPUH-ov najveći financijer.