savjest

24.02.2011

Tweet

Ne ja to nisam mogao vjerovati, ja to j… nisam mogao vjerovati. Kad sve zbrojim tvoja „bežanija“ je trajala 27 sati, a ako računam da si u tom vremenu još i spavao, to je stvarno jadno. Vidio sam, ako i jesi veliki lopov (a svi tvrde da jesi), bjegunac nisi nikakav (to tvrdim ja). To me je dotuklo i stvarno sam mislio da ti se više ne javljam, ali stvari su se, tu kod nas, toliko zagovnale ili zajjajile , da ti ja, unatoč tvojoj bežanijskoj nesposobnosti, moram prenijeti što ti ovi tvoji rade. Znaš savjest me peče.

 

 

Ona tvoja (znaš ti koja) je, kad su te čorkirali u Austriji, odahnula, pao si joj sa srca. Rekao sam ti zadnji put kolike si joj brige, oko tvog „rješavanja“, zadao. Moram ti reći kako nije ona jedina kojoj je bilo lakše, odahnula je cijela tvoja organizacija (znaš ti koja). Svi su mislili, sad je gotovo, svi smo čisti samo Ivo je prljav. Tada su svi, a ona tvoja (znaš ti koja) najviše, počeli galamiti po ulicama, trgovima, Saboru, birtijama, nogometnim utakmicama … točnije svugdje, kako su oni za nultu stopu tolerancije na korupciju. Čak je i Mladen (ne onaj tvoj, onaj drugi) počeo galamiti kako su njemu ruke od uvijek bile slobodne (noge nije spominjao), kako je mogao hapsiti koga je trebalo, ali i koga je htio. A zašto nije hapsio, to nije rekao!

 

Svi su ti bili zahvalni što si promijenio Kazneni zakon, pa sad konačno borba protiv korupcije može dati „šuškave“ rezultate. Znaš to ti je ono, kad ti pokupe satove, slike, kuće, stanove, „Malo Vitra“, „Konstruktor“ i prošeću ti se po „kajmanskim“ računima . Raja, a i ja s njima, pomislio, super sad ih pohapse, pokupe im imovinu ležeću i leteću, to rasprodaju i mi smo na konju. Cijela zemlja je bila u transu, a i ja s njima. Tako bi i bilo da nije one tvoje (znaš ti koje).

 

            Hitno ona sazvala sjednicu užeg vrha one tvoje organizacije (znaš ti koje – uostalom ti si joj doživotni Predsjednik, a još si živ). Htjela je prvo sazvati telefonsku sjednicu. Pošto, moram ti reći, nije baš shvatila kako si ti ono radio telefonske sjednice, sazvala je tajnu sjednicu na tajnom mjestu s tajnim osiguranjem. No jedno je ipak shvatila, shvatila je da ne moraju svi sve znati, zato na sjednicu nije ni zvala cijeli vrh organizacije.

 

Nije zvala Šukija, jer njegova se stolica nešto razmrdala i nije sigurno da on, kaže zbog kilaže – meni se čini da laže, na njoj sjedi. Nije zvala ni Šekija, za njega je čula da je izgubio kompas, pa misli dat će mu vremena neka ga potraži. Ostale je zvala.

 

Na sastanak je došla prije ostalih. Sjela je na čelo stola, stavila glavu među dlanove i tupo gledala u pod. Moram ti reći kako je nekoliko puta podigla glavu, pogledala u strop i rekla: „E moj Ivo što si mi to napravio?“. Par puta je i zajecala. No uskoro su počeli dolaziti i ostali tako da je nabacila osmjeh broj 6 i sačekala da svi uđu. Znaš tko je došao zadnji? Čobi! Na ulazu je još brisao usta, jer kaže, zna da poslije sastanka nema ručka, pa je malo prezalogajio čvaraka i krvavice, luk nije jeo kako mu ne bi smrdilo iz usta.

 

Kad su svi sjeli poče ona tvoja (znaš ti koja) iznositi prekrasne riječi o tebi. Tako je lijepo pričala, da su svi mislili kako iznosi svoje predavanje s okruglog stola: Ivin doprinos u kriminalizaciji Države. Toliko topline u njenom izlaganju, ni ti sam ne bi mogao zamisliti. Jedino, moram ti reći, čini mi se da baš tvoje ime ni ne želi izustiti. To je sigurno zato, što te silno voli. Uvijek kad treba reći tvoje ime koristi vrlo snažne imenice: lopov, izdajica, kriminalac, zločinac, bandit, mafijaš i to u kombinaciji s pokaznom zamjenicom onaj.

 

 

Sve u svemu, taj uvodni dio o tebi je trajao dobrih deset minuta, zatim je prešla na Mladena (onog tvog)  i na njegov ispovijedni serijal u jednim dnevnim novinama. Glas je podigla, oči su joj se zakrvavile, a šakom je udarila po stolu - to je bilo važno za opći dojam.

 

A rekla je: „Znate li vi što je onaj Mladen napravio? Ne znate i… jedni, ne znate da je mene i cijelu našu organizaciju uvaljao u kriminalno blato. Sad svaka šuša može reći da smo svi znali sve i da smo svi mi kriminalci, a naša organizacija kriminalna. Znate li vi što to znači? Zbog toga sam ovaj sastanak i sazvala u ovoj tajnoj birtiji, jer što da dođu Dinko i Mladen, a njima baš i ne vjerujem, i da nam zapečate vrata naše organizacije dok mi imamo sastanak. Zar ne vidite da, ako nešto ne poduzmemo, mi moramo ponovo u ilegalu, ponovo u šumu. Ne, ne bojim se ja ilegale. To je najmanji problem. Najveći problem su jaja! Ne tvoja Dado! Ona jaja kojim su nas i našu organizaciju počeli gađati. To je ono što nas sili na odlučnu akciju. Zato, nema više hapšenja, nema više zapošljavanja, nema više novih investicija, nema više priča o Fimi-mediji, HAC-u, MUP-u, Pošti, … nema u konačnici ni priče o EU, dok ne razriješimo pitanje jaja. Svaka priča koju započnemo sve više prlja našu svetu organizaciju, a i nas same. Zato sve mora stati, znam reći ćete, već je ionako stalo, a mi moramo zbiti glave zajedno i provesti konkretne mjere kako bi se i građani nakon naše koordinirane akcije osjetili relaksirano. Napravila sam Plan gospodarenja jajima. Zato slušajte zaduženja!

Gospodo Za jaja spremni!“

 

Nakon što su svi osim Božidara viknuli „Spremni“, rekla im je da idu, a tajniku Branku je rekla da ostane. Kad su ona i Branko ostali sami ozarilo joj se lice, postala je vedrija. Znao sam odmah da će pričati o tebi i znao sam da će te oslovljavati imenom.

 

I rekla je:“Vidiš Banko stanje nije blistavo. Ako samo jedan zakaže u provedbi Plana, crno nam se piše. Ako ne prije platit ćemo tu aljkavost na izborima, zato, imam ja i Plan B. Po njemu, još uvijek možemo spasiti situaciju ako nagovorimo Ivu da se vrati. Njegovim dolaskom, on bi ponovo punio medije, a znaš da je on uvijek znao s medijima. Svi bi pričali o njegovoj sposobnosti, snalažljivosti, njegovim hobijima, poslovima … Niko više ne bi pričao o nama. Ivo je naš spasitelj. Zato, tvoj je zadatak otići u Salzburg i moliti Ivu da dođe nazad. Reci mu, da ga još uvijek sanjam„

 

Eto tako ti je to bilo. Uvidjeli su da bez tebe ne mogu napraviti ništa. Znao sam da će tako biti, zato sam ti i govorio da ideš u Kanadu. No, moram priznati da su te Austrijanci dostojno dočekali, eto dali su ti besplatnu sobu, hrane te, oblače, čak su ti ukazali veliku dozu pažnje i ispitali te u vezi Hypo banke. Jedino, koliko znam skinuli su ti sat pa ne znaš koliko je sati, ali mislim da ti vrijeme sad i nije toliko važno, ne žuriš nikuda.

 

Ne znam što ćeš odlučiti, da li ćeš pomoći Jadranki da provede svoj Plan B ili ćeš ostati u miru i tišini svoje austrijske rezidencije. Ako mene pitaš ne pomaži više nikome, svima nama si dovoljno pomogao.

 

            Tvoja savjest

 

PS. Ne znam da li ću ti se više javljati, jer ponavljam, jako si me razočarao.