zelenilegvan

27.02.2011

Tweet

       Ovih dana razmišljam kako demokracija i nije nešto baš sasvim pozitivno. Barem ovakva demokracija nije. Televizija, novine, radio, internet, facebook (tam samo neke face stvaraju buku), hapšenja, suđenja, neredi, prosvjedi, rasprave…da se čovjeku zavrti u glavi. Pregršt raznorodnih stavova, želja, vizija i zahtjeva. Ova naša demokracija je gutač vremena. Teoretski bi demokracija i pluralizam u sekularnoj državi trebali biti temelj stabilnosti i razvoja. Ali nisu. Jer nedostaje još nešto. Kao što prilikom kuhanja, izuzmemo li neki važan sastojak, jelo postane bljutavo ili prilično odbojnog okusa. Koja riječ je taj ključan sastojak kojeg bi trebalo pridodati u lonac demokracije? Pa naravno – odgovornost!

Hebrang, taj nenadmašni tvorac metafizičkih ideja i objašnjenja, opet nam je briljantno objasnio razliku između anarhije i demokracije, ovoga puta uz pomoć Sanaderovog paža Jandrokovića. I točno je konstatirao da u demokraciji postoje pravila ponašanja. Da, postoje,  ne smije se krasti, lagati, obmanjivati, manipulirati i sve ono što je njegova stranka obilato činila od osnivanja do danas. A njemu se mora priznati da se ponaša dostojno jednom demokratskom, civiliziranom, europskom slučaju za psihijatriju. Svi poput papagaja ponavljaju iste fraze „o štetnosti neciviliziranog ponašanja po naš ugled, što će možda ugroziti naše pregovore…“ Ili svedeno na dječju razinu „ak ne bute dobri došla bu vam Baba Roga..“ Odgovornost za ovaj kaos u ekonomiji, pravosuđu, školstvu, zdravstvu, sportu i ukratko svemu, pripisuju nekim višim silama, svjetskoj krizi, koječemu, pa čak i masama koje prosvjeduju. A njihova odgovornost je minimalna, iako im je čak i vođa, njedara punih zlatnih talira, utekao u panici.

Odgovornosti nikad nije bilo. Čak ni političke, a kamoli krivične. Sjećam se bivšeg ministra Vukelića kako govori sam za sebe: „Nije ministar ništa znao, nije ministar ništa uzeo...“ (Kad čovjek sam o sebi zbori u trećem licu  to je simptom ozbiljnog poremećaja). Nedavni eklatantan primjer takve neodgovornosti i kaosa je izjava glasnogovornika vlade o „saznanjima da su neke stranke potplaćivale demonstrante“. Nisu bili čak ni toliko mudri da pričekaju dva-tri dana s izjavom jer takvo nešto je nemoguće utvrditi u nekoliko sati. Čista laž i obmana, a njegove odgovornosti za laž nema niti će je ikada biti. U nekoj uređenijoj državi bi se nakon ovakve izjave čekali rezultati istrage i ako bi se utvrdilo da je lagao imao bi grdnih problema, i on i njegova šefica. Svaka buduća vlast mora biti utemeljena na čvrsto jasnoj odgovornosti inače neće valjati. I ne samo vlast nego i cijeli sustav vrijednosti u društvu.

„Ordo ab chao“ iliti - red iz kaosa. Današnji je stav opozicije. Najljepši mogući scenario za njih počeo se ostvarivati; mržnja prema vladajućima preplavila je naciju, ogorčenje generira sve veći broj prosvjednika. Ali glavni akteri pobune ni približno ne mogu konkurirati za mjesta koja, nakon svrgavanja Jacinog putujućeg cirkusa, njih čekaju. A opozicija tada može  lijepo nastaviti s dosadašnjim obrascem političkog ponašanja. Tko bi bio lud podržavati one na ulici, makar se borili i za najplemenitiji cilj, kad sutra ta ulica može na isti način srušiti njih ili zatražiti ukidanje njihovih perverznih privilegija!? Takozvani vođa facebook pobune (moj stari je jučer pital: „kaj je to fecbuk?“), kao i njegovi štovatelji, ni približno nisu svjesni da ovaj način izražavanja bunta pomaže upravo onima protiv kojih se bore. Taj dečko stvarno djeluje kao neki mali hitlerić. No, pravi Hitler je u njegovoj dobi imao barem jasnije stavove, imao je inspiratore i ideale u likovima Eckarta i Rosenberga. Ovaj naš je, sukladno sebičnom vremenu u kojem živi, samodostatan, već se vidi najmanje kao premijer. Njemu nisu cilj prosvjedi nego – njegovi prosvjedi! Toplo bih mu preporučio da porazgovara sa stručnjakom.

U kaosu negodovanja i prosvjeda imamo i braniteljske. Oni su, pak, istovremeno i neophodni i opasni. Neophodni su zato jer se na njima mora pokazati, i ako treba tisuće puta ponoviti, da se nismo borili za ovakvu državu. Neophodni su i zato jer se, uslijed kardinalnih i sramotnih propusta pravosuđa, događaju uhićenja naših heroja. I za mene ne bi bilo većeg poniženja od toga da me dođe ispitivati srpski istražitelj. Opasni su zato jer se kroz nezadovoljstvo branitelja oživljavaju i artikuliraju neke političke opcije, poodavno potrošene i dokazano štetne. A organizatori braniteljskih prosvjeda moraju imati na umu da su upravo oni, potpomognuti kultom Thompsona, Sanadera i njegovu kriminalnu bandu sa splitske rive lansirali u Banske dvore.

I da završimo šaljivo; možda bi demokraciju trebalo zamijeniti monarhijom. Keruma, Todorića ili nekog od većih tajkuna i profitera proglasimo kraljem. Imovinu poput kraljeva već imaju pa nam to ne bi stvaralo dodatne troškove, ljudima bi bilo lakše govoriti da rade za kralja nego za nekog skorojevića, a u poduzećima koja nisu njihova su ionako već svi dobili otkaze ili ne dobivaju plaću. Uh, a kad bi Keruma obukli u renesansno ruho i stavili mu krunu…

 

always look the bright side of life