Jedan moj koji je radio na prekooceanskim brodovima, bio je najniže rangiran i bojao antikorozivnim namazom vidljive metalne dijelove palube. Krenuo bi s jednog kraja i dok bi došao do drugog, već bi ponovno počela izbijati korozija na onom dijelu odakle je krenuo. E vidite, to vam je HRT. Narod u ovom trenutku plaća preko dvije tisuće nepotrebnih, a elite privilegiranih kojih ima nekoliko stotina, grabe bez zaustavljanja još od socijalističkih vremena.   Teško je pobrojati sve te silne privilegije, plaće od dvadesetak tisuća kuna i više, gomile šefovskih, podšefovskih i došefovskih mjesta, kartice, šofere i službene automobile, povlaštene kredite i gradske stanove devedesetih, žene, ljubavnice, ljubavnike i djecu u stalnom radnom odnosu, dnevnu satnicu koja ih ne obvezuje na osam sati rada, godišnji za Božiće i Nove godine, ljetne godišnje, ponekad i tromjesečne plaćene godišnje, puno vremena za bavljenje hobijima, dodatnim poslovima koji postaju primarni, a HRT sporedni, korištenje kamera i montaža u privatne svrhe, krađa dragocjene arhive. Na drugoj su strani zlostavljačke televizije gdje se za manju plaću radi prekomjerno i prekovremeno i gdje se novinare ponižava tako da satima stoje pred Saborom ili Vladom čekajući kraljeve i prinčeve da izađu i daju izjave. Tako novinari postaju pseta nesposobnjakovića i pljačkaša vrijednih svakog prezira, a ne da ih se dočekuje da bi ionako rekli nešto nebitno ili čak suludo.  Onaj koga to vrijeđa može otići, a umjesto njega stajat će studentić  s prve godine izmišljenog fakulteta zvanog novinarstvo.

Dakle nije problem u tome što se HRT nije rasprostro pred svim mogućim zgradama u koje je u životu ušao Bandić i ondje rastezali njegove gaće, ali jest problem što nitko u nedjelju poslijepodne nije bio na radnom mjestu, što je dobri stari običaj desetljećima. Naravno, nije bilo ni onoga tko će u izvanrednoj situaciji reagirati, osmisliti u trenu neke emisije, pozvati u studio pametne ljude koji će nešto reći. Mnogi na HRT-u operirani su od kreacije jer jednostavno nemaju potrebu misliti kad ionako stiže plaćica svaki mjesec.  Pri tome treba uvažiti i činjenicu da je nekima itekako bilo važno glumatati kako se hapšenjem Bandića bave poštenjem i moralom što je laž jer bi onda prvo trebali uhapsiti sebe. Oni su od HRT-a tražili da bude njihov sluga i za njih ubire predizborne bodove, a kad ono ništa. Jako ih je to razočaralo. Jer Hrtlije su mrtvi-hladni doma jeli puricu s mlincima. Trebalo je vrištati kako je Bandić nepošten, a postao je to onog trenutka kada je nakon trinaest godina vladanja u Zagrebu prestao biti članom SDP-a.

Ima međutim prokletstvo kad se o televiziji, nogometu, politici i seksu radi. Svi pametuju jer se svi u to navodno razumiju. Zamislite samo koliko je državnih agencija i u njima uhljeba, zamislite samo silne savjetnike za ovo i ono koji primaju plaće iz proračuna. O njima nitko ne raspravlja po birtijama. Nije HRT ništa posebniji od drugih, samo je pred očima javnosti.  A ta javnost osim bijesnih konstatacija da pretplatu treba ukinuti, ništa ne čini da se to i dogodi. Kao što ništa ne čini da promijeni ovo sramotno stanje u kojem smo svi ucijenjeni od bahate elite kojoj smo samo predmeti i bankomati za iskašljavanje love koja treba njima za zadovoljavanje potreba. Da, odavno je trebalo počistiti smrdljive štale. Prije puno godina, moji su roditelji bili učitelji u slavonskom selu i vidio sam kako se to radi. A kad seljak to krene raditi, nema stajanja. Svaka se nečist i smrad baca napolje. To je noćna mora onih koji sjede na vrhu, ali i naša, vječnih kukavica koji nemamo muda pobrinuti se čak ni za svoja, a kamo li za tuđa muda.