Smrt generala Veljka Kadijevića u normalnoj bi zemlji bila sjajna prilika da se napokon počnu razotkrivati istine vezane uz vrlo mučno razdoblje s početka devedesetih. Bio je rat, mnogi su stradali,  izgubili glavu, a neki zauvijek ostali psihički oštećeni. Dogodila se i sveopća pljačka i nikad viđeno raslojavanje ljudi na stoku sitnog zuba i malobrojne mutne i sumnjive milijardere. Zanimljiv je i način na koji je popraćena njegova smrt u medijima. Treba se zapitati jesu li novinari, odnosno njihovi urednici tek nepismenjaci ili pak rade za tajne službe. Naime, pročitah da je umro veliki zagovaratelj Jugoslavije i velikosrbin. Koja bizarnost. Nemoguće je biti istodobno biti projugoslavenski i prosrpski orijentiran. Prema onome što je može iščitati, rođen je u Hrvatskoj u miješanom braku. Deklarirao se Jugoslavenom i bio u partizanima. Napisao je knjigu koju nisam vidio u kojoj Amerikance optužuje da su poradili na raspadu zemlje. U intervjuu za HRT svojedobno je izjavio da ga jednako mrze u Hrvatskoj i Srbiji. Pa sam si dao truda. U nas postoje tri optužnice premda, jasno, nije nikada suđen, jer tko bi ga izručio i naziva ga se ratnim zločincem. U Srbiji, vidio sam tekstove, pljuje ga se kao izdajnika srpstva jer je devedesetih, tako tvrde,  propustio započeti rat u Hrvatskoj. U intervjuu HRT-u on tvrdi da je Hrvatska tada vojno bila toliko slaba da bi ju JNA uništila. Sebi pripisuje u zaslugu što nije bilo tako. Pročitao sam i tekst nepotpisanog branitelja iz Zagreba koji kaže da je stražario ispred svima znane užare u Savskoj s pištoljem i nekoliko metaka. Da i moj je pokojni otac u rat otišao u svojoj odjeći noseći svoju lovačku pušku. Našao sam i hrvatski tekst u kojem piše da je JNA definitivno stala na stranu Miloševića Kadijevićevim odlaskom i postavljanjem Blagoja Adžića. Naime, neki Srbi mu itekako zamjeraju jer mu je majka bila Hrvatica Janja, pa je iz sentimentalnih razloga propustio učiniti ono što je trebao. Dapače, u jednom sprskom tekstu ga smještaju među Hrvate, ukratko rečeno, izdajnike i manje vrijedne.

I inače Kadijevićevu biografiju prati niz detalja koje bih rado razjasnio. Naime, on je bio socijalistički general koji je završio i visoke američke ratne škole. Zašto? Piše i da je uplašen činjenicom da ga Haag zove kao svjedoka otišao u Rusiju. Tamo je prvo imao status izbjeglice i na kraju dobio državljanstvo. Zašto? Nikada nije podignuta optužnica haškog suda iako je morao biti jedan od najznačajnijih sudionika rata u bivšoj Jugoslaviji. Zašto? Je li moguće da Kadijević sve zna o svima koji su devedesetih radili to što su radili pa je utoliko do smrti bio nedodirljiv? Ali je onda i pitanje koje me silno zanima, što su to tu radili Ameri i Rusi, Hrvati i Srbi? I jesu li svi potezi koji su povučeni u to doba bili časni, moralni i usmjereni ka boljitku naroda?  Zar je moguće da su se itekako bojali Kadijevića i pustili ga da u devedeseteoj slobodan umre? Zašto bi inače jedan general JNA bio Rusima tako važan da mu sve daju? Od čega je uopće u toj zemlji živio?

Dame i gospodo, ne postoje ni crni ni bijeli svijet. Nažalost, on je siv. Svojedobno sam gledao seriju dokumentaraca o slavnim intelektualcima. Nevjerojatno koliko se u njihovim životima našlo preljuba, izvanbračne djece, nemoralnih postupaka, ružnog odnošenja prema djeci i bližnjima. Nitko nije svetac. Volio bih da u našoj zemlji ne postoje izdajnici struke, povjesničari koji pišu u skladu sa svojim ideološkim i svjetonazorskim preferencama. Utoliko bi bilo korisno zbog svih nas doznati što se devedesetih točno događalo. Danas se puno priča o Vukovaru. General Rašeta, još jedan od gospodara života i smrti u ona doba, primjerice kaže da se protivio direktnom ratnom sukobu. Naime, zalagao se da se Vukovar okruži u obruč bez ratnih operacija. E tu se opet postavlja pitanje tko je odlučio drukčije? Kadijević? Zbog sentimentalosti, zato što je Hrvat, nesposoban general, izdajnik srpstva, ratni zločinac, sadist?  I danas mnogi smatraju da je odluka da se u Vukovaru zarati  začudnim herojstvom tamošnjih branitelja Hrvatskoj donijela pobjedu, a JNA poraz. Definitivno je došlo vrijeme da počnemo otkrivati istinu i njome iz naših života uklonimo zagađivače umova. A zagađivači umova su svi oni kojima je dobro, koji žderu i piju na naš račun i mrtvo-hladno gledaju agoniju stotina tisuća onih kojima je dosta njihovih intereždžijskih trikova. Mi moramo nešto jesti. A da bi napokon postali normalna zemlja trebamo raščistiti sa svojom poviješću. Jer niti u snu ne želim dopustiti nekom lašcu da na osnovi manipulacija i trikova sebe proglasi zaslužnikom koji ima pravo vaditi iz kazana dok drugi nemaju ni za hraniti djecu.