DEVEDESET I ŠESTA STRATEGIJA OTPORA |
---|
|
Autor:
Stojić Gordan
Datum:
04.11.2014
Slika autor/izvor:
index.hr
|
Objavi na:
|
HDZ je uvijek bio moćni usisavač na desnoj političkoj sceni. Ta je stranka svojom veličinom, mogućnošću da kao uglavnom vladajuća kupuje prodane duše, vjerojatno i vještinom svojih operativaca, s lakoćom uništavala druge. HSP je devedesetih imao niz saborskih zastupnika, a danas jedva da postoje i koliko čitam, vrte se oko HDZ-a. HSS je u Račanova doba imao predsjednika Sabora, a danas je, nakon avanture s HDZ-om na repu događanja. HRAST se također utopio u masi stranaka i strančica koje se vrte oko HDZ-a. Očito je Karamarku postalo vrlo vruće pojavom Saveza za Hrvatsku i javnom popularnošću koju su na desnici stekli Željka Markić i Milan Kujundžić. Zato je i došlo vrijeme da se usisavačem usisaju svi potencijalni protivnici i stave na listu onih koji se već smatraju izbornim pobjednicima. Najnovija priča je oko HSP AS-a. Iako dugogodišnji partner HDZ-a, ta stranka ima zvijezdu. Ruža Tomašić uvela ju je u Sabor i dva puta na EU izborima dobila gomile preferencijalnih glasova. Desnica očito voli grubu policajku koja se usudi izreći ono što je frustrirajući kompleks malog naroda, a to je da Hrvatska pripada Hrvatima. Iako je Hrvatska jedna od etnički najčišćih zemalja Europe, neprestano se širi strah od nekih koji će tobože doći ili su već došli s namjerom da napakoste Hrvatskoj. Ali imamo mi Ružu s pištoljem i Harlićem koja će nas zaštititi od zlotvora, dilera drogom, prepisivača diploma. Ona je neka vrsta starijeg brata koji nas štiti od svih mogućih generacijskih nasilnika s ulice ili školskih klupa. Ruža je, što je i pokazala, poprilično uvjerena u svoju snagu. Političku i fizičku. Primjerice, izjavila je da može svladati četiri muškarca istodobno. To bi otprilike značilo da se nimalo ne bolji tajnih špijuna i ražalovanih policajaca najveće oporbene stranke. A kada je HDZ u svoje redove počeo privlačiti primjerice Danijela Srba, očito vjerujući da će kanadska policajka to odšutjeti, nastao je lom. Jer ma koliko se u HSP AS upinjali dokazati da je Ruža izdala njih i da su oni stvorili nju, to je ipak isprazna priča. Bez Ruže oni ne bili ni saborska ni europarlamentarna stranka kao što to više nikada i neće biti nego će postati tek zakrpa na HDZ-ovskoj vreći. Naravno da ni Ruža nije mogla bez HSP-a AS, ali sada može. Možda će se kome usporedba učiniti nepriličnom, ali to je to. U The Doors su svirala tri vrlo inteligentna glazbenika, a pjevao jedan koji nije znao note. Ali ipak je pijani i nadrogirani Jim Morrison bio i ostao simbolom te grupe. Netko je za nešto. Možeš imati deset genijalaca na terenu, ali gubiš svaku utakmicu ako golman neprestano prima golove kroz noge. Doduše i HDZ je shvatio da bez Ruže nije lako. Onog trenutka kada je dala ostavku na predsjedničko mjesto u svojoj stranci, postaje dobar ulov na tržištu. Zato ju sada Reiner snubi i priča kako su uvijek s radošću koalirali s njom. Jer tko kaže da Ruža nakon pljuske koju su joj udijelili HDZ-ovci neće s Kujundžićem, Markićkom i HDSSB-om? Može pričati što god tko hoće i uspoređivati nju sa Severinom, ali narodu je ipak dosta nevidjivih mrava što se grčevito nastoje ubaciti u vlak koji vozi prema privilegijama i uhljebljivanjima. Ta su vremena prošla. Ruža je vješto iskoristila svoju medijalnost postavivši se kao braniteljica pravaštva za razliku od anonimnih tajnika koji su, vjerojatno po birtijama, sklapali koalicije bez nje. I budimo sasvim jasni, HDZ nije nikakva desničarska stranka nego grupa nezajažljivih intereždžija koji su se desnicom držali za srce, a ljevicom grabili naše. Sve te ideološke i svjetonazorske eskapade padaju u vodu kada se čovjek sjeti svih mogućih komunista, probraćenih partizana, progonitelja udbe koje se optužuje da su služili udbi, brojača krvnih zrnaca kojima se lako nalaze rođaci „nečiste“ krvi i tome slično. Neka nama zato Ruže. I kamo sreće da se na ispraznoj ljevici pojavi pravi Che. Pa da on i Ruža, svaki sa svoje strane uzme metlu i buljuk nesposobnjakovića ili kokošara i sitnih prevaranata pometu s naših pragova. Nakon četvrt stoljeća zlostavljanja, valjda je i ovom inertnom i ustrašenom narodu takvih naplavina dosta. |
|||