Mi u novozagrebačkim Utrinama imamo poštara koji ovdje radi od vremena Jugoslavije. Bio je mladić kad je počeo, a sada je sijedi čovjek srednjih godina. I kako to biva, čak i u otuđenom novozagrebačkom svijetu gdje svi žive u neboderima, susjed ne poznaje susjeda  i gdje ima niz podstanarskih stanova, naš je poštar postao dio inventara. Širom su mu otvarali vrata stanova, znao je za ljudske brige, a ponekad i on tražio uslugu. Primjerice, igrom slučaja spojio sam ga sa susjedom koji je otišao u inozemstvo i nisu se vidjeli više od dva desetljeća. Ali naš poštar postao je ni kriv ni dužan neomiljen. Stotine njih sa strahom viri kroz prozore kad se doveze svojim srebrnim, već ostarjelim automobilom. Uvijek ima isti ritual. Prvo neboder, pa mala zgrada lijevo. Pa potom naša, ne toliko visoka, ali zato ima brojne ulaze. A u svakoj od tih zgrada žive brojni nezaposleni koji ne mogu plaćati račune, stižu im opomene ili prijetnje ovrhama. Stižu i računi Porezne uprave, a u posljednje su vrijeme u kvartu prestale raditi tri tvrtke što samo dokazuje kako je malo poduzetništvo na izdisaju. Frizerke i ugostitelji, vlasnici kozmetičkih salona i radionica za popravljanje bicikala užasnuti prate njegov hod od zgrade do zgrade. I nije on za to kriv, ali mu svejedno više ne otvaraju širom vrata niti reagiraju kada zvoni dolje na ulazu. Naravno da ih to neće spasiti. Premijeri i predsjednici, ministri i Sabornici, uhljebi u državnim službama, paraziti na državnom proračunu, svi oni trebaju namiriti svoje potrebe. Ne zanima Hanžekovića ili HRT gdje se uhljebilo 3500 ljudi kako će onaj koji nema posao platiti pretplatu. Dapače, takvi odmahuju rukom i kažu da ako nema ne treba gledati tu vrhunsku televiziju, imati mobitel, auto, stan, ne treba na kraju balade ni jesti. Bilježimo dramatičan pad novoskolopljenih brakova, broj rastava je među najvećima u Europi, nitko ne želi djecu jer djeca nešto moraju jesti, žele na klizanje i nakon sjajnog uspjeha u školi zaslužuju laptop koji im roditelji čak ni na rate ne mogu kupiti..

Ali zato imamo elite. Potpuno nesvjesne da kada nama zapečate televizore, prodane novinarske duše neće moći podvaljivati jer neće imati kome, priče kako su ti premijeri i predsjednici, Sabornici i ministri, državni uhljebi i crkva na našoj grbači, prodani sindikalisti, nogometaši iz ustaških bojnica, pjevači što se drže desnicom za hrvatsko srce, a turbofolk im slažu srpski i rumunjski skladatelji najgoreg narodnjačkog kiča zapravo dobri i kvalitetni ljudi. Kako će nas i dalje varati ako ne budu imali medije? Jer nama su isključili, zbog neplaćanja internetske linije, pa nećemo zavirivati u portale. Dapače, uskoro ćemo kao u prvobitnoj zajednici na utrinskoj tržnici koja će ionako propasti jer je drastičan pad kupovne moći, instalirati golemi kazan i u njemu spravljati u šumi uhvaćene divlje zvijeri. Istina, naš će se premijer ljutiti jer je poznato da u Hrvatskoj ljudi iz nekog perverznog razloga jedu lošu i pretjerano kaloričnu hranu.  Preorat ćemo i građevinska zemljišta pa će kratkih rukava ostati Bandićevi, Sinovčićevi ili Linićevi jarani. A budući da je sve kihnulo neće biti potrebe ni za Rakarovim PR akcijama koje toliko vole razna ministarstva. Zavorit će se i birtije u kojima neće biti onih koji imaju para za lokanje, ugasit će se glazbene linije pa ZAMP i Ivo neće moći naplaćivati autorska prava.

Postoji dva moguća radikalna rješenja. Prvo je nezgodno po našeg poštara kojeg svi znamo desetljećima. Treba ukinuti njegovo radno mjesto. Jer kad više ne bude poštara, odahnut će svi oni koji se boje ovršitelja. Drugo je rješenje da sve te Sabornike, premijere ili predsjednike, sve odreda bahatlije i bogataše koji se smjenjuju kao na tekućoj vrpci, jednostavno odjebemo, maknemo od kazana, zabranimo valjanje silnog novca u politici. Tada će se politikom baviti samo oni koji svima nama žele dobro i koji su se spremni samožrtvovati za narod. A premijeri i predsjednici, crkvenjaci intelektualci i tome slični, radit će ondje gdje navodno znaju, o svom znoju i pameti. Bit će ćate u odvjetničkim uredima i raditi besplatno jer nitko nema para za tužakanje, skladat će umjesto avangarde turbofolk, živjet će od milijunskih fondova koje su evo ovih dana crkvenjaci otkrili jer se dogodilo da nisu znali da oni postoje, ukratko rečeno, Hrvatska će biti najpoštenija zemlja na svijetu. Nitko neće biti privilegiran da ima sve osim rezultata rada.  A usput da vam kažem, naš je poštar upravo sjeo u auto i otišao. Očito, danas mi nije bilo suđeno da dobijem ovršni prijedlog. Dobit ću ga sutra.