Bliži se kraj mandata Milanovićeve vlade.
Ako bismo im kao olakotnu okolnost uračunali posvemašnju pljačku u eri Kralja Lopova, ako uzmemo u obzir galopirajući trend populizma i neoliberalnog sluganstva političkih elita širom svijeta, ako mrvicu uvažimo opravdanja da smo na nešto bili prisiljeni od strane EU establišmenta jer uporno igramo globalnu igru na poziciji beznačajnog brabonjka, ipak ostaje dojam da je Kukuriku kamarila najjadnije, najbesmislenije i najbezličnije što je hrvatska politička pozornica predstavila u protekla dva desetljeća.

U četiri godine zokijevanja rođene su antologijske izjave i potezi kakvih se ne bi posramili ni scenaristi Mr. Beana.

Neke od ekspertiza i filozofskih teza ministara Kukuriku plemena, vođenih rukom i pameću poglavice Bika koji pada s tenkova, slobodno možemo opisati kao revolucionarna otkrića na području nadrealističke tragikomedije.

Pokušajmo se prisjetiti barem nekih.

Jedan od najvećih bisera svakako je čovjek zadužen za strategiju. Grčić je dokazao ono što nisu uspjeli ni Pitagora, ni Einstein, ni Maria Curie. Da je više manje, a manje više.

Grčićev aksiom ništavnosti i višemanjkavosti:
„Drugi su pali više pa se oporavljaju brže, mi smo pali manje pa sve ide sporije“
ili „Potpredsjednik Vlade uronjen u iracionalnost izgubi onoliko od svog razuma koliko je premijer obrnuto proporcionalan razumu.“
Ili onaj nedavni, vrlo jednostavan, ali genijalan zaključak:
„Pad industrijske proizvodnje bio je zato što su tvornice radile manje“

Mrsićeva trojednost teze, antiteze i sinteze:
Ako ćete raditi više, imati manju plaću, lošije uvjete rada, ako ćete imati manje prava prema kolektivnim ugovorima, manje godišnjeg odmora, ako će vas lakše otpuštati i ako ćete kasnije iću u penziju – svima će nam biti bolje!

Milankin zakon:
Ako će plaće i dalje padati, a to nije moj resor iako sam potpredsjednica vlade, svojski ću se potruditi da onda padaju u socijalne pomoći. Jer zato sam tu!

Jakovinin postulat:
Nisam mogao voditi obično poduzeće, običan dućan, čak i unatoč jakim stranačkim vezama. Naravno da onda mogu voditi čitav resor poljoprivrede.

Kotromanovićev zavjet:
Pucat ću si u glavu ako netko dokaže da sam pogodovao. Pucat ću si u glavu ako MIG-ovi budu neispravni. Pucat ću si u glavu ako piloti MORH-a kolektivno odu u Oman. Pucat ću si u glavu jer tamo nisam ranjiv. Unutra je zrak.

Vedran Mornar: Hvaljen Isus i Marija!

Vrdoljakovo otkriće:
Ako se gospodarstvo urušava, ako ima sve više nezaposlenih, ako propadaju tvornice i svi pokazatelji su negativni, ništa ne brinite jer smo pronašli naftu.

Ili Linićeva misija:
Ako povisimo poreze, fiskalne i parafiskalne namete, prireze, zareze i ureze, ako tajkunima oprostimo sve što se može oprostiti, na onaj svijet otići ćete slobodni i nećete žaliti ni za čime. Jer više ništa nećete imati.

I tako dalje, i tako dalje…

Libertarijanstvo, viliborski živozidizam i ostali hrvatski debilizmi ni u čemu ne zaostaju za debilizmima takozvanih socijaldemokrata koji su nas tlačili četiri godine. Iako i u spomenutim družbama ima potencijala. Za neke nove, buduće koalicije.

A što reći o Biku koji pada s tenkova?
Više ništa. Sam je o sebi rekao sve.