Na kraju ga je stigla ovrha. Stvar je prije svega ljudskog morala, a ne zakona da se brineš za dijete, ako je tvoje. Stvar je zakona da nametne neka pravila. Stvar je i policije da osigura provođenje zakona makar to značilo upotrebu sile, ali ovo je ipak strašno. Postali smo zemlja u kojoj se svakoga dana sirotinja obračunava sa sirotinjom. Jer i jedna i druga strana doma ne živi u raskoši i bogatstvu. Ali žive političke elite koje su Hrvatsku gurnule u ekonomski bezdan. Tisuće ispravnih ljudi nema posla, nemaju za plaćati režije, što bi da imaju posao činili, njihova mala djeca nemaju ono što su imali njihovi roditelji kad su odrastali, njihova odrasla djeca sjede po parkovima jer posla za njih nema. To nisu bitange već savjesni ljudi koji nisu imali sreće.

Naš premijer izgovara , čini mi se jučer, da je njegova politička opcija civilizacijski garant ovoga društva. Nevjerojatno. To priča čovjek koji se zavadio s narodom spominjući Špičkovine i finske ratove. Kakav to civilizacijski nivo nudi on i njegova vlast dok stotine tisuća nas nemamo posao? Povlačimo se kao pseta jer nas nitko nigdje ne treba. I što može biti viši civilizacjski nivo od toga da imaš posao, hraniš djecu, osiguravaš im budućnost. A ako imaš novac, onda ćeš hraniti mesara, vinara, ugostitelja, prodavača automobila i kompjutora, a svi mi zajedno državu. Prepostavljam da je premijer mislio na svjetonazorska i ideološka pitanja kojima nas zabavlja već dvije i pol godine. Jer ekonomija njemu nije prioritet. Dobro mu je , ima plaću, zaposlen je u državnoj službi baš kao i supruga mu i ima za otplaćivati jedanaest tisuća kuna kredita.

Savršeno mu parira Tomislav Karmarko. Ne znam kakvim bih nazivom okarakterizirao njegove eskapade kako bi on uklanjao bistu druga Tita da je predsjednik. Prvo je pitanje zašto uopće Tomica širi nadrealne bajke? On čak nije ni predsjednički kandidat, pa što ga se tiču neke biste po Pantovčaku? On će sutra ako dobije izbore biti premijer. Ima on što raditi ako to postane a ne uklanjati biste. Ali apsurd je da je osnivač njegove stranke u kojeg se Tomica kune bio Titov partizan i general koji je izvršavao naređenja vrhovnog komandanta. Kako je moguće da je komandant zločinac, a oni koji su izvršavali njegova naređenja nisu? I to priča čovjek koji je zavrišio fakultete, bio ministar i šef tajnih službi.

No, ono što je strašno jest da premijer niti Tomica ne pričaju o tome kako će državu izvući iz ekonomskog gliba, nahraniti narod i dati mu perspektivu. Zar ti igrači stvano misle da ćemo mi i dalje gladovati i čekati da nam sutra dođu oni što ovršuju i izbacivati nas iz kuća i stanova? A oni će se praviti ludima i pričati o civilizacijskim dosezima i bistama? Onaj tko želi vlast treba biti društveno odgovoran. Nemoguće je biti na vlasti, imati privilegije i istodobno mrtvo-hladno gledati kako narod posrće. Hoćemo li na kraju biti prisiljeni stvarati strategiju otpora protiv onih koji naprosto ne misle da imaju dužnost izvući nas iz ove agonije? Tim više što su svi već imali priliku vladati i što su svojim djelovanjem i doveli do ovoga što imamo sad. Ono što je problem, nemam dojam da političke elite uopće imaju mentalne kapacitete da bi shvatitli da im je dužnost stvaranje preduvjeta za našu korist, a ne politička preigravanja. Prije će biti da im je samo do vlasti, moći i privilegija. A to nas vodi ka najgorem. Oni i njihovi činovnički sustavi ne mogu i smiju biti protiv nas. Oni ne trebaju biti suprotstavljeni nama. Jer ako jesu, mi ćemo ih morati ukloniti.