Zapravo je začudan kukavičluk i nedostatak socijalne odgovornosti hrvatske mase. Pogledajte nas. Na burzama smo više gladni nego siti, nemamo za račune, od straha skačemo na svaki dolazak poštara, više od polovice mladih ne radi, ali mi se ne bunimo. Doduše, mrnđamo po društvenim mrežama ili po javnim mjestima tipa birtija ili tržnica. Čak se nismo u stanju dogovoriti tko bi trebao organizirati otpor. Primjerice, mene kao novinara često pokušavaju napasti da sam kriv za ovo stanje. Jer da su tobože novinari neistinito  pisali. Koja glupost. Svi smo odgovorni jer smo godinama birali iste i jer nam je bilo slađe čitati o Severininim gaćama nego razmišljati o budućnosti.  Dapače, naše smo mlade odgojili da budu kukavice poput nas. Zato se nitko i ne buni. Mučno mi je uopće čitati neke komentare ispod svojim tekstova gdje me neki uvjeravaju kako mi uopće ne biramo. Ma tko bira molim vas lijepo? Sram bilo takve koji su se pokrili ušima i skidaju sa sebe odgovornost izmišljaju kako će sutra nekoga izabrati novinari, masoni, iluminati. Gospodo probudite se. Mi smo masa. Mi imamo sposobnost izbora a to je moć. Mi imamo snagu da one koji su se perverzno razbahatili upozorimo da moraju služiti nama. Snaga se pokazuje javno. Jedini mi kao masa imamo stvarnu snagu.

Uzmite primjer predizborne kampanje između Kolinde i Ive. Sveopća je svađa i optužbe, a mediji pišu neumorno noć i dan. Ali koji mediji? Uglavnom dupeulizivački. Ali gospodo, vi hrvatsko i zemaljsko roblje. Tko kaže da vi morate slijediti medije? Tko kaže da se vi morate na izborima opredjeljivati za Kolindu ili Ivu? Možda će izaći i netko treći. Možda na te izbore uopće i ne treba izaći. Što bi se dogodilo da nas, ne znam koliko birača ima u Hrvatskoj  jednostavno ignoriramo njih? I da nitko ne izađe na izbore. E vidite, to bi bio otpor. Moja je vrsta otpora da nikada više u životu neću dati glas ni SDP-ovskoj ni HDZ-ovoj  ekipi. I nema teorije da Kolindi ili Ivi dam glas na izborima. Jer ne vidim da su to već samim pripadništvom tim ekipama zaslužili. To je moj otpor, to je moja moć i to je moja snaga. Ja nemam više što izgubiti i zato se ne bojim.

Moram priznati da mi se sviđa ono što radi Živi zid. Oni su spremni braniti ovršenike od represivnog aparata koji će nas sve na kraju baciti na cestu. Jedini je problem što ja mislim da to nije dovoljno. Iako jest hrabro, ali nije dovoljno. Ljudi se trebaju dignuti iz svojih fotelja i izaći na ulice. Naravno da to neće trenutno ništa riješiti, ali će utjerati strah u kosti bahatim, beskrupuloznim i umreženim elitama. Jer sve dotle dok nas se ne boje oni će grabiti privilegije i slijegati ramenima. Razmišljam o tome da popričam sa ljudima iz Živog zida. Možda su oni ti koji mogu organizirati otpor jer se očito dobro organiziraju i sada.  Ja ću im se sasvim sigurno pridružiti. Ali još jednom ponavljam, ovršenici su samo jedan mali segment društva iako su njihove tragedije velike. U Sanaderovoj banani svi smo mi, mladi, stari, srednji, svih vjera, nacija i boja kože. Pri tome ponavljam SDP i HDZ ne mogu biti više naše opcije jer ne znaš što je gore. Imati pljačkaše ili nesposobne.