Dupeuvlakački medij donosi ekskluzivnu priču o profesorici hrvatskog u glazbenoj školi u Dubrovniku koja je na ponavljanje razreda poslala gomilu učenika. S njom se složila profesorska komisija koja je ispitivala učenike, ali i direktor škole. Roditelji su popizdili, tužakaju školu inspektoratima, pozivaju se na druge škole koje ne ruše učenike, tvrde da u glazbenoj školi hrvatski nije toliko važan i tome slično. Otvoreno ću reći, ti roditelji štete svojoj djeci i krivi su zbog svoje djece.  Oni su učinili to da im djeca ponavljaju razred. Ja nisam kriterij jer sam studirao književnost u Zagrebu, ali su moji tada vrlo mladi prijatelji bili načitani. Znalo sa za Majdaka i Kapora, Hessea, Castanedu, Bacha, svu silu izdanja velikog Zlatka Crnkovića. Duboko sam preneražen potpunim odsustvom poznavanja književnih klasika današnje generacije. Nema davno da sam na jednoj terasi tada maturantici, a danas čak i studentici, spomenuo Kafku. Nije imala pojma tko je to. Pazite, ona je danas studentica. Nije znala ni tko je Proust. Kada sam joj se narugao išla je gledati na Google i zaključila da su redatelj i glumica Bergmann brat i sestra. Ali ove me godine jedan prijatelj pitao za nekog srpskog pjevača narodnjaka koji je popularan u Hrvatskoj. Nikad čuo, ali je zato mala skočila puna znanja. Sve je znala o pjevaču. Studentica i pol.

Apsolutno podržavam profesoricu iz Dubrovnika. Jer uvijek ćemo biti stoka sitnog zuba sve dok ne shvatimo da su od grčkih vremena na ovamo ljudi bili jednako pametni i govorili iste stvari kao mi danas. Pisali su sjajne knjige ili izricali filozofske misli na kojima se temelji naša civilizacija. Ali mi, stoka sitnog zuba sami sebi podmećemo noge. Umjesto da djecu učimo da budu obrazovana imaju stil i stav, mi ih pokušvamo naučiti da budu preplašeni balvani koji se neikada ne bore za sebe, koji u školama trebaju dobiti dvojku iako ne razlikuju Dostojevskog od Tolstoja. Dapače, prijetimo ili mlatimo profesore jer našim balvanima koji savršeno znaju sve o nekim srpskim turbofolk pjevačima ali ne znamo ništa o Smail agi Čengiću ne žele dati dvojku iako su sramni balvani. Optužuju tu profesoricu da je pitala kakvo je svjetlo bilo u nekoj kočiji. Nije ta profesorica glupa, zna ona da nitko nije pročitao ni retka knjige zato je i pitala.  Uostalom radili su ispitivanja na razini Europe i dokazali da naša djeca ne umiju povezati pročitano sa stvarnošću. Oni nemaju pojma zašto je Dostojevski pisao to što je pisao. U trećem srednje bistre realizam. Djeca nikako ne mogu povezati Gogolja, Balzaca, Posljednje Stipančiće, U registraturi. Oni ne uspijevaju shvatiti što to realizam jest i zašto uopće realizam. Ali je Rozga sinoć pokazala žute gaćice. Sav se stresem od milote. Rijetko je sresti intelektualku takva kalibra.

Ovo je zemlja u kojoj su razne bitange proglašene za časne ljude. Opljačkali su zemlju, donijeli nam jad i glad, uništili i državu i društvo u cjelini. Više nema nikakvih pravila, a naša su sveučilišta po svjetskim kriterijima pala na milijunta mjesta po kvaliteti. Oprostite, što nama sutra može dati i kakvu ćemo korist mi imati od završenog fakulteta male narodnjače koja sve zna o turbofolku ali nikad nije čula za Kafku? Ako mi je dopušteno reći, ta ima i tatu. Sutra će ju zaposliti negdje gdje će kreirati hrvatsku stvarnost. Isto važi i za male klaviriste. Sutra će glumatati umjetnike i zahtijevati da iz državnog proračuna financiramo njihove umjetničke megaprojekte, a nisu cijeli život zavirili u knjigu. Utoliko bravo za profesoricu što nam je održala lekciju iz ljudskosti jer ona ne zarađuje milijune u strukovnoj školi. Ali pokušava sačuvati čast jedne krajnje degradirane a tako važne profesije. Zato ljudi, obrazujte se jer sve dok budemo narodnjački balvani oni će nas gledati kao stoku sitnog zuba i uši nam zavrtati. Dignimo glave, učinimo nešto za sebe i svoju djecu. Jer u suprotnom, oni će koristiti našu nemoć, neobrazovanost pa i glupost. Mi ćemo cviliti poput mačića a oni nam se rugati iz svojih mramornih dvora. Tko zna, možda smo to ponašajući se ovako prema znanju to i zaslužili.