Svi jako dobro znamo što je hrvatski jal. Sitna mala zloba i neprijateljstvo prema onome tko je pametniji ili sposobniji. Vrlo je rijetko ovdje sresti nekog dovoljno uglađenog koji će nekome drugome dati prednost priznajući da taj drugi vrijedi više. Ali to je uvijek i bila osobina mase. Promišljati stvarnost, čitati, o svakom problemu dobro razmisliti, to nije osobina mase. Masa je bahata, poslije tri piva u birtiji sve zna i lupa šakom po stolu. Jučer sam u jednom tekstu spomenuo Živi zid i ljude u njemu, a onda ih se našlo koji bi sve što ti ljudi rade negirali. Njihovi pokušaji da spase ovršenike, natezanje s policijom i sudstvom, neki pokušavaju oblatiti. Ali ti isti sjede doma pokriveni ušima i kada im se kaže da svi trebamo dobiti sve i da se za svoja osnovna prava trebamo izboriti, a oni onda krenu u harangu kako se ništa ne može i kako je sve uzalud. To su dežurni trovači naših umova i tijela. Jer sve dok ima takvih kočničara mi ne možemo odrasti kao narod. Mi imamo svoja osnovna prava, pravo na rad, školovanje, socijalnu pomoć i pravo na liječenje. Sve to izgubili smo kroz četvrt stoljeća pljačke, nesposobnosti, guranja umreženih umjesto sposobnih, vladavine rodijaka i partijskih jarana. E vidte to je taj vječni hrvatski jal. Bolje je da susjedu crkve krava nego da i on i ja imamo sve.

Vrlo ozbiljno i dugo razmišljam o potrebi izlaska na ulice. Potrudit ću se svim silama da to napravim. Jer oko mene su bijesni ljudi koji ne mogu isplivati na površinu. Ma koliko se smatrali sposobnima ili pametnima gomila ih neprestano guši, propitkuje, pokušava ograničiti ili moralno degradirati. Pogledajte samo moj FB profil. Prije nekoliko dana jedan je napisao da je moj pokojni prijatelj uzeo nekakav novac od nekog za snimanje priloga. Nije dao niti jedan jedini materijalni dokaz, a mene je ni krivog ni dužnog pokušao uvući u priču tako što sam dok je on navodno uzimao pare sjedio u nekoj birtiji. Jedan me političar prije sedam dana pokušao oblatiti jer mu se nije svidjela istina koju sam o njemu napisao, tvrdeći da mi je pomagao, a ja ga nemoralno napao. Nema gore uvrede od toga da od nekog tražite pomoć, on vam ju ne pruži a poslije priča da je pomagao. Fuj. Jedan me jučer napao, čak bio beskrajno bezobrazan samo zato što ja mislim da Bandić jest dobar gradonačelnik.  Prije nekoliko dana jedan mi je dugogodišnji FB prijatelj iz čista mira počeo držati lekcije o tome kako bi trebali izgledati moji tekstovi. Nakon četvrt stoljeća novinarstva svaki kokošar misli da je Dostojevski i da od mene može bolje.

Mi moramo pružiti priliku onima koji su spremni nešto učiniti za sve nas. Jer u vremenima sveopće gladi i jada, nezaposlenosti i ovršenosti nama trebaju oni koji su se spremni izložiti neugodnosti. Naravno, biti organizator uličnih prosvjeda znači biti laka meta. Jer svi oni kojima je dobro i koji ne žele promjene tada se dižu na zadnje noge. Tada njihovi tajni agenti neumorno rovare. Prije nekoliko dana jedan me optužio da sam narkoman samo zato što sjedim s jednim Nizozemcem.  Potpuno sam svjestan da će svakoga novoga dana toga biti sve više. Ali treba lomiti čelične mreže, treba izdržati, treba se boriti za sebe. Jer u suprotnom za koju godinu neće biti ni države ni naroda. Kako će ga biti ako svi budemo jadni, gladni, nezaposleni i jalni na svakog onog tko nešto želi učiniti.