Išao sam u Medulin sa svojim prijateljima glazbenicima Casperom i Nikom. Ondje nisam bio sedam godina. Napravili su veliku rivu. Moram zaista zapanjeno reći da je za razliku od Pule Medulin pun ljudi koji ne samo da šeću, nego su napunili sve terase u središtu. Kaže mi moj prijatelj Ivan Udović da na njegovoj terasi u najvećem istarskom gradu nije bilo nikoga. Nisam doduše zapamtio ime birtije u kojoj sam bio, ali znam da ju vode Roni i Fatos. Casper i Niko sjeli su na livadu uz terasu, namontirali zvučnike i nekakvu konzolu punu dugmića. I počeli su dvo i pol satni nastup pun poznatih svjetskih glazbenih hitova. I bilo mi je silno drago što sam oko sebe vidio niz stranaca koji su s njima gromoglasno pjevali. Casper je cijelu noć prebirao po svojoj staroj akustičnoj gitari i vrlo sam se čudio tu večer da je moguće samo jednom gitarom i glasom postići takvu atmosferu. Na kraju se našao i nekakav Poljak koji je molio Caspera da još jednom odsvira stvar koja mi je poznata premda ne znam tko je u originalu izvodi, koju je onda on uspješno odpjevao za svoje društvo. Cijelu večer nisam čuo niti jedno jedinog nakaznog turbofolk tona.

Zašto vam sve ovo pišem? Jednostavno zato da bih vam rekao kako jedno malo, bit ću malo grub, ne pretjerano lijepo mjesto, pameću i trudom živi od turizma dok to jedna Pula ne može. Bojim se da nitko ovdje nema ideju kako organizirati taj uspavani i veliki grad i dati mu novi turistički zamah. Ove je godine sezona podbacila baš kao što je prošle bila neočekivano dobra. Problem prometa i parkiranja se čini nerješivim, grad je već oko jedanaest mrtav kada su restoranske terase u pitanju. Pretpostavljam da bi Casper i Niko napravili savršenu atmosferu u središtu grada, ali očito nikome nije palo na pamet da ih angažira.  Nevjerojatno je kako to uspijeva Medulinu. Ja sam kao prijatelj imao stol uz dvojicu glazbenika. Imao sam i vremena osvrnuti se oko sebe. Vjerujte mi, cijelu večer nije bilo slobodnog mjesta na toj terasi. Dapače, ljudi su stajali sa strane i čekali da se netko digne kako bi sjeli.

Ovoj zemlji trebaju sposobni i pametni, ali su na vlasti oni drugi. Ti se umrežavaju sa svojim rodijacima i partijskim jaranima i ne daju sposobnim ljudima da isplivaju. Tako su upropastili cijelu državu i uništili društvo. Imam vrlo ružan osjećaj da su oko mene ljudi koji su naprosto poludjeli od brige za egzistenciju i da se u naše kosti i meso uvukla nemoć. Upravo bi Medulinci trebali biti ti koji su nam uzor. Oni pokazuju lice turizma kakvog bi mi htjeli. Kažem vam, tu večer nije bilo ničeg vulgarnog. Svi su ljudi na terasi bili pristojni, sretni, raspjevani. U jednom trenutku nisu Casperu i Niki dopustili da završe koncert nego su ih tjerali da još sviraju.  Uvijek sam volio društvo ljudi koji znaju posao. Naše elite ga ne znaju. Zato ljudi, ugledajmo se na Medulince, radišne ljude koji znaju posao. Srušimo i oduzmimo kazan nesposobnjakovićima koji samo znaju iz njega grabiti. Oni ne zaslužuju privilegije jer apsolutno ništa nisu uradili za nas. Počnimo misliti svojom glavom, ne dajmo da nam oduzmu sve, ponajviše ljudsko i profesionalno dostojanstvo.  Maknimo ih jer je došlo vrijeme da ih se makne. Oni koji su nas prevarili i izdali ne zaslužuju drugo do prezira.