ČETRDESET I DRUGA STRATEGIJA OTPORA |
---|
|
Autor:
Stojić Gordan
Datum:
08.09.2014
Slika autor/izvor:
labin.com
|
Objavi na:
|
Ja bih se trebao smatrati bogatim čovjekom. Roditelji su mi kupili mali nimalo atraktivan stan u Novom Zagrebu kad su cijene nekretnina dramatično pale zbog rata. Uložili su svu svoju ušteđevinu stečenu u trideset godina rada u komunizmu. Ja sam za sitne pare kreditom kupio stan u Puli. Mislio sam da će mi poslužiti za starost. Ne znam zašto bi to bilo čudno? Ja sam jedan od najpoznatijih televizijskih reportera u zadnjih četvrt stoljeća koji je, iako se neki hvale, odradio najviše poznatih i nagrađivanih emisija. Pogledajte niz: Latinica, Živa istina, Globalno sijelo, Dnevnik u pola osam, Brisani prostor, Istraga. Autor sam dvadeset dokumentarnih emisija. Zar si u Njemačkoj reporter s takvom biografijom ne može priuštiti kredit za stan? A onda sam završio na ulici. Ja sam jedan od stotina tisuća onih koji nikome ne trebaju. Imam suprugu, sjajnu i lijepu ženu koja me nikada nije izdala, nemam djece što me povremeno jako deprimira. Imao sam niz životnih tragedija zadnjih godina i dobro znam što je patnja. Znam da postoje dobri i zli ljudi. Kada mi je i supruga ostala bez posla pomagali su oni koji me nisu dobro znali, a skrivali se i od mene bježali oni kojima sam činio nevjerojatne usluge u životu. Sreća je jedino što se znam služiti riječima. Zato mi ljudi često pišu da govoreći o sebi govorim o njima. oni se u mojim tekstovima prepoznaju. Dragi moji, ja dosta patim. Jedan moj prijatelj kaže da se to jako osjeti. Ali patim ne samo zbog sebe nego i vas, vaše djece koja ne rade ili su na putu za inozemstvo. Da, ponavljam, nas su izdali političari, crkvenjaci, sindikatlije, novinari, intelektualci. Ti žive na našim grbačama od proračunskog novca. Država nam je puna sveučilišnih profesora, ekonomista, pravnika. Svi oni sjede po Saborima i Vladama, ali zemlja je u agoniji. Morat ćemo pitati te predavače ekonomije što to oni uče djecu kada u praksi ne znaju voditi državu. Morat ćemo pitati neke tajne agente i ministre policije kako to da su sjedili za istim stolom gdje i Sanader, a nisu vidjeli da čovjek krade. Morat ćemo ih zbog nesposobnosti eliminirati i morat će vratiti novac od visokih plaća koje smo im dali jer nisu odradili posao. Razgolitio sam se pred vama da biste znali tko sam. Ja ne lažem. Uskoro ću vas pozvati da zajedno sa mnom izađete na ulice. Ne kao divlja horda, jer to bi značilo da uništavamo svoje. No mi imamo pravo na svoje ljudsko i profesionalno dostojanstvo, nama treba pravda. Nju ćemo tražiti na ulicama. Vrijeme je za poštene, neumrežene i sposobne. Naše vrijeme tek dolazi ako prestanemo biti kukavice i krenemo se boriti za sebe. I znajte, a već mi podvaljuju, ja ne osnivam stranke niti pikiram na Sabor. Ja samo hoću posao, novac za režije i hranu. To je minimum koji svi moramo dobiti |
|||