Nedjelja je dan kada se mediji bave prošlošću. Drugom Titom ponajviše. Ali to ne treba čuditi jer smo zapravo jadan narod. Sadašnjost nam je tužna i ružna, budućnost tko zna da li imamo, a prošlost smo lažirali. Jer ona je znana. 1943. Saveznici su se odlučili za Tita. Naoružali su partizane i doveli vojne instruktore iz Britanije da ih nauče vojnim vještinama. Nisu to radili jer su nas voljeli nego zato da bi godinu kasnije partizani, među njima užasno puno Dalmatinaca, ginuli kao muhe oslobađajući obalu, Istru sve do Trsta. Daleko od toga da nije bilo staljinističkih ispada, osvete političkim protivnicima, nametanja samo jedne ideologije, sletova, snimanja Neretvi u koje su ulupane naše milijarde, lokanja viskija po Brijunima i sličnog. Daleko od toga da nije bilo vožnje par-nepar, stajanja u redu zbog kave i deterdženta, redukcija struje.

Ali bilo je posla, socijalne i zdravstvene zaštite. Moji roditelji, iako podrijetlom seljaci, završili su učiteljsku školu i u selu gdje su dobili prvo radno mjesto sa devetnaest godina imali su društveni ugled. Budimo iskreni, tko danas sa devetnaest godina išta ima? Kada završe srednju školu, pa čak i fakultet, naša su djeca osuđena na burze ili odlazak u inozemstvo. Nije Tito generalno opljačkao i unesrećio Hrvatsku. U krajnjoj liniji, dosegnut je neki industrijski razvoj, izgrađene tvornice i hoteli koje dana krčme beskrupulozni Hrvatine. Uvukli su nas u bespoštedni rat da bi dok spašavamo živu glavu oni radili što hoće. Evo vam primjera. Gavrilović je za tri milijuna maraka kupio svoju bivšu tvornicu u Petrinji, a sada tvrdi da mu država duguje tristo milijuna eura. Ma bravo. Što bi to krčmili naši Hrvatine da onomad netko nije gradio? Dovoljno je samo pogledati poslovne prostore u središtu Zagreba. Sve je to ostalo od nekadašnjih socijalističkih poduzeća. Sve je to nastalo u vrijeme mraka, a oni su došli da nam donesu svjetlo. Dojučerašnji šverceri po tramvajima postadoše multimilijarderi.

Zato vam i govorim, mislite svojom glavom. Pomirite se sa svojom prošlošću. Sagledavajte ju trezveno bez ideološkog smeća. Ovu državu nisu opljačkali Venecijanci i Talijani, Austrougari i Jugoslaveni. Pogledajte do kuda su nas doveli. Mašemo repom poput šugavih pasa pred moćnicima koji su pokupovali sve što vrijedi. Oni su obučavali džihadiste i Osama bin Ladena, a mi ćemo sutra u Siriji i Iraku ostavljati jaja. Čak nemamo ni toliko ugleda u svijetu da bismo se mogli poput Slovenaca suprotstaviti belosvetskim guzonjama.  Tito je nešto značio, njega se slušalo. Mi smo danas roblje u vlastitoj državi. Poniženi, ovršeni, nezaposleni i duboko svjesni da smo kukavice koje nikako da dignu glas protiv partijskih oligarhija. Nije li sramotno da oni koji imaju najveće plaće i privilegije imaju restoran u kojem jedu za dvadeset kuna? I dok oni jedu za dvadest kuna nešto što vrijedi pedeset, pitam se tko nadoknađuje ostalo? Zapravo se i ne pitam. Pa znamo mi tko puni kazan i znamo tko iz njega beskrupulozno grabi. Ali došla su neka druga vremena. Nemam iluziju da je masa pametna, ali jest gladna. E upravo zbog toga bi se trebale gaće tresti njima po Gornjem gradu i raznoraznim dvorima. Još im se bahatima i slijepima ne tresu. Ali trest će se. Itekako hoće.