Gledao sam strani dokumentarac o Rumunjskoj. I prvi puta vidio slavnu snimku strijeljanja bračnog para Ceausescu. I kako to već biva, nakon što je ludilo odavno prestalo, sada se realno može sagledati što se stvarno dogodilo. Poznati pjesnik i disident danas priznaje da je nešto pošlo jako, jako krivo. Jer uslijed strašne krize u zadnjem desetljeću komunističkog  vladanja, golemim inozemnim dugovima, redukcijama i sveopćem siromaštvu ljudi su podivljali. I bili vrlo lako nagovoreni od nekih najbližih diktatorovih suradnika  da naprave revoluciju, a izvršili su državni udar. Zato su i bračni par Ceausescu dali gotovo bez suđenja ubiti. Mogli su organizirati spektakularni sudski proces, ali su se bojali da će Nikolae ispričati što su ne samo on, nego i oni radili zadnjih godina. Desetljećima kasnije zemljom su nastavili vladati bivši preobraćeni komunisti i pripadnici tajnih službi. I da stvar bude apsurdnija, narod ih je, sada kao članove navodno demokratskih stranaka opet birao u parlament. Jedan od takvih pokazivao je svoju vilu s bazenom sagrađenom nakon komunističke ere. U dokumentarcu svoju priču priča tada dvadesetogodišnji mali prljavi pas i pripadnik tajnih službi. Na snimci ga se vidi kako pred strijeljanje vezuje ruke Eleni Ceausescu. Danas, četvrt stoljeća kasnije on je tajkun, vlasnik trgovinskih centara i vozi džipa.

Govore i radnici koji putuju vlakom u glavni grad na posao. Oni su seljaci koji su uz industrijski rad imali poljoprivredna dobra. Danas je poljoprivreda propala jer caruju uvoznici godinama zamrznutog mesa ili plastificiranog voća i povrća. Radnici žive znatno lošije no u komunistička vremena.  Skromna imovina Rumunjske dospjela je u ruke malobrojnih. Njihove kćeri i sinovi žive u razbludnom bogatstvu odgojeni da poput njihovih prevrtljivih roditelja samo grabe i grabe. Pjesnik i disident danas je spreman priznati da je Ceausescu vodio politiku koja nije uvijek išla niz dlaku SSSR-u. Dosta je novca i energije trošio na humanitarni rad. Rumunjska je aktivno pomagala siromašne afričke države, jako se angažirala oko smirivanja palestinsko-izraelskog sukoba. Sam pjesnik bio je u kućnom pritvoru sa stražarima pred vratima. Danas priznaje da su ga mogli bez problema ubiti, ali se to ipak nije dogodilo.

Ono što je tragedija tog pjesnika i disidenta je činjenica da je rušeći jedan nemoralan i nedemokratski režim doveo drugi. Rumunjska je u agoniji. Iako članica EU ima neviđene ekonomske muke, danas može svatko pričati što hoće, ali dok priča svjestan je da sutra neće imati što jesti jer je svo bogatstvo u rukama rijetkih. Pjesnik priznaje da Rumunjska nikada nije imala dovoljnu masu osvještenih intelektualaca i zato je komunističku diktaturu smijenio režim bivših komunističkih pasa koji postaše tajkuni, vlasnici medija, sportskih klubova, hotela na Crnom moru, dakle svega.  Pjesnik je ponovno prisiljen biti disident.  I iako su radili harange protiv diktatora, i danas je parlament  u istom Bijelom dvoru, slavnoj zgradi koju je Ceausescu gradio da pokaže svoju moć. Plješće se novim malim bogovima.

Dame i gospodo, kladim se da razumijete zašto sam napisao ovaj tekst. Kladim se i da razumijete svaku rečenicu iz njega. Mislite svojom glavom, ne dopustite da vam zagađivači uma nameću svoje priče, čuvajte se prljavih i pohlepnih igrača, smrdljivih i smutljivih tajnih agenata, medijskih slugu, pohlepnih crkvenjaka, impotentnih intelektualaca. Ja ne želim Rumunjsku i učinit ću sve da ova zemlja to ne bude. Siguran sam i da vi to ne želite.