ZAGREB – Predsjednik Stjepan Mesić javno je jučer demantirao napise nekih medija po kojima će s premijerkom Jadrankom Kosor do kraja idućeg mjeseca razriješiti s dužnosti načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, generala zbora Josipa Lucića.

– O tome ništa ne znam. Ovaj upit mi je prvi glas, sve je što je Mesić imao za reći na upit o mogućem odlasku Lucića s čela Glavnog stožera, gdje je u veljači prošle godine počeo svoj drugi petogodišnji mandat.

No unatoč Mesićevom formalnoj neupućenosti, našem je listu jučer iz dva visoka i vrlo pouzdana izvora potvrđeno kako je Lucićeva sudbina na mjestu načelnika ipak krajnje neizvjesna. Izvor blizak Ministarstvu obrane rekao nam je kako nije nerealno očekivati promjenu na toj poziciji, koju, tvrdi, treba kadrovski osvježiti i pomladiti. Sugovornik blizak samom vrhu Vlade bio je pak još konkretniji i naveo kako je istina da će Mesić i Kosor uskoro otvoriti konzultacije o Lucićevom odlasku i dogovoriti novo rješenje.

Da se nešto događa bilo je jasno i za jučerašnjeg otvorenog dana međunarodne vojne vježbe »Jackal Stone 09«. Netom prije nego su u udbinsku vojarnu »Josip Jović« stigli Josip Lucić i ministar Branko Vukelić, glasnogovornik MORH-a Goran Grošinić upozorio je predstavnike medija da će tijekom davanja izjava biti dozvoljeno postavljati samo pitanja koja se tiču vježbe. No, do prvih Lucićevih i Vukelićevih reakcija, iako u vrlo šturih, ipak se uspjelo doći unatoč formalnoj zabrani.

– U ovom slučaju ja nemam nikakve ovlasti, ali mogu reći da je moja suradnja s načelnikom Glavnog stožera jako dobra. Za dosadašnji rad mogu mu dati samo ocjenu odličan, odvratio je Vukelić, dok je Lucić na upit o mogućim razgovorima Mesić - Kosor o svojoj sudbini kazao kako od njih ne očekuje - baš ništa. Dodao je da je ponosan na svoj rad u Glavnom stožeru i sve što je dosad učinio za hrvatske oružane snage.

Razlozi zbog kojih se razmatra Lucićevo razrješenje još su uvijek nepoznati, a neslužbenih verzija je više. Prema prvoj i najklimavijoj, Lucića se nakon ulaska u NATO želi smijeniti zbog nepostojanja visoke vojne naobrazbe, jer ima tek »civilnu« diplomu iz kineziologije. Prema drugoj je Mesić Luciću zamjerio neistinito informiranje o nabavci vojnih kamiona 2005. godine, a prema trećoj je sve vezano za njegovo nereagiranje na problematičnu gradnju apartmana u vojarni Kovčanje na Lošinju.

No što god bilo posrijedi oko Lucićeve moguće smjene, najmanje je jasan njen tajming . Malo logike, naime, ima u činjenici da bi Mesić u izbor novog načelnika Glavnog stožera krenuo samo par mjeseci prije kraja svog mandata, dok će njegov nasljednik čim dođe na dužnost sa šefom Vlade ionako imati pravo dogovoriti svog čovjeka za to mjesto.

To može »držati vodu« samo u jednom slučaju – ako Mesić odluči javno podržati nekog kandidata za svog nasljednika, a onda od njega zauzvrat tražiti da ostavi na čelu Glavnog stožera čovjeka kojeg je odabrao. Želi li zaista i nakon »predsjednikovanja« ostati u politici, zadržavanje utjecaja u vrhu Oružanih snaga ne bi mu bilo nevažno.

Damir KUNDIĆ