ZAGREB – »Bio sam protiv imenovanja Nevena Jurice na mjesto stalnog predstavnika pri UN-u i rekao sam mu to u lice«, kazao je okupljenim novinarima hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u utorak, nakon što je iz Havane sletio u New York. Isti taj Stjepan Mesić, međutim, imao je i određene veze s Odlukom kojom je 4. veljače prošle godine, Jurica »postavljen na mjesto izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika – stalnog predstavnika Republike Hrvatske pri Organizaciji Ujedinjenih naroda u New Yorku i svim njezinim tijelima«. Naime, bio je njen jedini potpisnik.

Juričino instaliranje u UN značilo je, zapravo, da će taj diplomat, kojeg je kroz karijeru često pratio glas o neobičnom tijeku novca, predstavljati Hrvatsku i u najznačajnijem tijelu Ujedinjenih naroda – Vijeću sigurnosti, ulazak u koji je označen kao jedan od najvećih uspjeha hrvatske diplomacije. Ostalo je povijest – godinu i po kasnije Jurica je povučen zbog istrage USKOK-a o navodno nenamjenskom trošenju sredstava, a Hrvatska je trpila i dodatnu blamažu jer su konzultacije oko Juričinog nasljednika (Ranka Vilovića) trajale predugo.

Zašto se, dakle, Mesić uopće odlučio na postavljanje Nevena Jurice? Zbog zadržavanja kontrole nad MORH-om.

Naime, postavljanje diplomata, pa tako i ovog pri UN-u, jedna je od stvari koje zajedno dogovaraju – predsjednik i prva osoba Vlade. Jurica je, dakle, očito bio izbor Ive Sanadera, a Mesić je, da bi pristao na čovjeka kojemu je nekoliko mjeseci prije toga javno dodjeljivao »žute kartone«, sigurno morao dobiti mogućnost da »svoje« ljude postavi na također vrlo važna mjesta.

Cijena Jurice, dakle, bila je, kontrola nad vojnim sustavom. U isto vrijeme kad je Jurica postavljen, Mesić i Sanader postigli su dogovor o dva iznimno važna mjesta u MORH-u. General zbora Josip Lucić dobio je još jedan mandat na čelu Glavnog stožera HV-a i priliku da dovrši transformaciju vojske prema NATO standardima. Imenovan je istog mjeseca kao i Jurica. General pukovnik Davor Grdić, pak, imenovan je na mjesto Ravnatelja Vojne sigurnosno-obavještavanje agencije tek u srpnju 2008. godine, no njegovo postavljanje dogovoreno je u istom paketu, sa Lucićem i Juricom, početkom godine.

Je li Jurica u Vijeću sigurnost bio »trampa« za Lucića ili Grdića na čelu najbitnijih vojnih sustava, ili je pak za pristanak na Juricu Mesić dobio pravo na oba vojna postavljanja, pitanje je na kojeg još nema jasnog odgovora. No, nema sumnje da je Mesić napravio »žrtvu« u Vijeću sigurnost, u korist veće sigurnosti u kontolu Pantovčaka nad vojnim sustavom.

Jasmin KLARIĆ