ZAGREB - Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju (UO HFP) donio je u ponedjeljak odluku o privatizaciji kombinata Vupik iz Vukovara, tvrtke Ribnjičarstvo iz Končanice te pet hotelskih kuća - Živogošće, Medena, Podgora, HTP Korčula i Modra Špilja.

Potpredsjednik Vlade Damir Polančec, predsjednik UO HFP-a, pozvao je pet sindikalnih povjerenika u splitskoj Željezari da prekinu štrajk glađu, a predstavnike Zlomrexa, vlasnika Željezare, i Erstag grupe koja je obavila »dubinsko snimanje« njenog poslovanja, da u roku od deset dana posjete HFP i »nađu rješenje«.

Polančec je dodao da je HFP osigurao dvije plaće, a iznaći će sredstva i za treću plaću u splitskoj Željezari, za koju postoji interes određenih kupaca nakon što Zlomrex nije u potpunosti ispunio očekivanja iz kupoprodajnog ugovora.

Predsjednik HFP-a Vedran Duvnjak kazao je da je Fond osigurao pozajmicu Željezari u iznosu od 1,46 milijuna kuna za isplatu plaće. S obzirom na obveze tvrtke, teško je zamisliti drugi scenarij osim stečaja u Željezari Split, napomenuo je Polančec.

Sličnih problema ima i vukovarski Vupik, koji je prošao proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, ali ni iz triju pokušaja privatizacije nije prodan.

Ministar Petar Čobanković, član UO HFP-a, kazao je da zbog svakodnevnog »gašenja požara« u zatečenom stanju u poljoprivredi, osim sa sindikatom PPDIV-a, nije stigao razgovarati i s predstavnicima Slavonsko-baranjskog sindikata, većinskog sindikata u Vupiku, a koje će uskoro primiti.

Čobanković je kazao da nije jasno zašto je Vupik od tri milijarde kuna izdvojenih za sanaciju osam agroindustrijskih kompleksa dobio tek 87 milijuna kuna. Sličan postupak privatizacije prošli su, kazao je ministar, Belje, PIK Vrbovec i Kutjevo, pa su još 2004. »stali na vlastite noge«.

Ali većina članova UO HFP-a, osim Ozrena Matijaševića, predsjednika HUS-a koji je bio protiv raspisivanja javnog poziva za prodaju, drži da Vupik bez privatizacije nema budućnosti. Radi se o 880 zaposlenih, ali i obvezama od 486 milijuna kuna, državnim jamstvima u iznosu od 158 milijuna kuna i drugim financijskim dubiozama.

Matijašević je bio i protiv prodaje vrijednih turističkih kompleksa, dok se ne riješe brojni imovinsko-pravni odnosi, kao što je pitanje ratne odštete. Tražio je i uključivanje lokalne zajednice u privatizaciju hotelskih kuća. Jozo Sarač, državni tajnik u HFP-u, drži da se ne može vječno odgađati privatizacija i tako produžavati agonija tvrtki i zaposlenih.
Duvnjak je kazao da je nužna strategija za upravljanje državnom imovinom, što se mora urediti zakonom i prepustiti posao HFP-a novoj agenciji za upravljanje državnom imovinom.

[Marinko Petković]