ZAGREB - Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić posvjedočio je u ponedjeljak pred Haškim sudom da veći dio počinitelja kaznenih djela nakon Oluje nisu bili pripadnici HV-a, nego da se radilo o demobiliziranim vojnicima koji su ostali u svojim uniformama jer su se tako lakše mogli kretati na područjima na kojima je kretanje civilima bilo ograničeno i tako počiniti kazneno djelo. “Dobar dio počinitel

ja samo je formalno nosio uniformu, jer više nije bio u HV-u, a tako je lakše mogao doći do mjesta zločina i prikriti počinjenje kaznenog djela”, rekao je Bajić prvog dana nastavka suđenja hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču nakon višetjedne ljetne stanke, a gdje je počeo svjedočiti u svojstvu svjedoka obrane generala Gotovine.

Objasnio je da civili nisu mogli dolaziti neopaženo na područja obuhvaćena vojno-redarstvenom akcijom. Stoga je počiniteljima bilo lakše u uniformi proći kontrolne točke. “Velik dio ljudi u to je vrijeme nosio uniformu, ili bolje rečeno dijelove uniforme, bez obzira na svoj status i položaj u HV-u”.

Ako bi vojnik HV-a počinio kazneno djelo nakon Oluje, ali je demobiliziran u vrijeme kada je protiv njega podignuta optužnica, za taj slučaj nadležna je isključivo civilna policija, kazao je Bajić objašnjavajući da se kaznena prijava tada trebala podnositi civilnom općinskom tužiteljstvu, ovisno o mjestu gdje je počinjen zločin. “Takvi slučajevi bilo su vrlo česti, budući da je nakon Oluje velik broj vojnika demobiliziran, ali je zadržao uniforme”, rekao je.

Uvijek se moralo provjeravati je li počinitelj u sastavu HV-a ili je demobiliziran jer je “vojna nadležnost vezana uz pripadnost HV-u”. Bajić svjedoči o razdoblju u kojem je obnašao dužnost zamjenika splitskog vojnog tužitelja, od veljače 1992. do prosinca 1996., a koje pokriva i akciju Oluju. U vrijeme i nakon Oluje vojni tužitelj u Splitu surađivao je s kriminalističkim odjelom 72. i 73. bojne vojne policije.

Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić želio je saznati od svjedoka kakvi su bili odnosi između vojnog tužiteljstva i vojne policije te kakve je zadaće imalo civilno tužiteljstvo i civilna policija vezano uz počinjena kaznena djela u Oluji i nakon nje. Vojni zapovjednici su u slučaju saznanja ili sumnje na počinjenje kaznenog dijela bili dužni obavijestiti vojnu policiju ili podnijeti kaznenu prijavu i pružiti podatke koji mogu koristiti u istrazi, kazao je Bajić.

Na pitanje Gorana Mikuličića, odvjetnika generala Markača, je li zapovjednik postrojbe bio obavezan paralelno provoditi neke postupke radi identifikacije počinitelja, Bajić je rekao da zapovjednik postrojbe nakon prijavljivanja događaja ne može voditi paralelnu istragu.

Hina