savjest KOLUMNE

Genijalno je bilo u petak na Kontu i u Dvorani mladosti na koncertu Riječki novi val. Toliko poznatih lica, danas uspješnih na nekim drugim poslovima, toliko emocija, toliko podsjećanja na do sad propuštene prilike za sličnim susretom...

Kad sam s Foxom, pred nekoliko mjeseci, razgovarao o ideji izdavanja CD boxa koji će objediniti ono najbolje, ali i ono što nikad nije zabilježeno iz vremena riječkog novog vala, nisam vjerovao kakve će

Karneval je završio i maske su pale, a pri tome ne mislim samo na onaj karneval koji završava na Pepelnicu nego i na politički karneval. "Kokošari" iz moje stranke su na sjednici Glavnog odbora, održanoj u subotu, 9. veljače, dobili ime i prezime i to mi je drago. Vodi ih Ivica Pančić s još nekoliko nezaobilaznih ministara Račanove Vlade koji traže odgovornost Zorana Milanovića za izborni poraz.

Međutim, kad smo

Kako vrijeme brzo leti. Imao sam namjeru napisati novi post odmah poslije Nove godine kad ono, evo, već je kraj siječnja. Da čovjek ne povjeruje. Na početku bih se zahvalio svima koji su pročitali ponešto na mojem blogu, a naročito onima koji su komentirali. Istina, očekivao sam manje formalne komentare i pitanja jer blog ipak nije aktualni sat, ali nema veze. Trudit ću se i dalje odgovoriti na svako pitanje.

A

Mislio sam da ću na blogu izbjegavati političke teme, ali, eto, ne mogu izdržati. U zadnjem postu sam pisao o prekrasnom doživljaju ponosa i jedinstva koji me ispunjavao u Londonu za vrijeme utakmice naše nogometne reprezentacije, a onda je uslijedilo ono čega sam se bojao pa čak i gore od toga. Nakon izbora i neizvjesnosti oko mandatara, jedinstva više nema, što je bilo i za očekivati, ali priznajem da nisam

Eto, dugo se spremam početi pisati, ali nikako naći malo slobodnog vremena, a ako se i ukaže koja slobodna minuta onda nema inspiracije... Naime, kad čovjek želi napisati nešto osobno, nešto što nema veze sa svakodnevnim poslom i prokupacijama, potrebno je zaboraviti barem nakratko na proračun, naplatu prihoda, probleme s Vladom, nadzor nad brojnim gradilištima, pripreme za sjednice Poglavarstva ili Gradskog vijeća, protokolarne obaveze... i mogao bih tako nizati dalje

Konferencija „Izazovi dugoročnog razvitka Hrvatske u konkurentnom okruženju“

Već će i sam naslov ove kratke rasprave izazvati brojne i burne reakcije i neslaganja. Velikim dijelom i zbog toga što je prevladavajuća percepcija učinaka privatizacije provođene u Republici Hrvatskoj od uspostave suverenosti pa sve do današnjeg vremena, iako u osnovi duboko neistinita, upravo suprotna naslovu. Nije pretjerivanje ako se kaže da je ona doslovno poražavajuća, optužujuća, pa čak i ponižavajuća za sve sudionike tog procesa.



Podsjetimo se. «Pljačka stoljeća», ratni zločin koji ne smije zastariti i čije sudionike treba pozatvarati, ekonomska katastrofa koja je nanijela više štete Hrvatskoj od četničkih razaranja, tajkunizacija, pretvorbeni kriminal, privatizacijska grabež, kriminalna pretvorba i privatizacija u
kojoj je nestalo 500,000 radnih mjesta, rasprodaja obiteljskog srebra, nezakonito bogaćenje 200 odabranih politički podobnih obitelji, pretvorbeno-privatizacijska otimačina