savjest KOLUMNE

Od 2007. godine očekujemo više nego od njezinih prethodnica iako će godina nova već na samom početku pokazati zube mnogim potrošačima kad prosinački računi stignu na naplatu. U nedostatku drugog posla pojedinci se bave analiziranjem rastrošnosti nacije u predblagdansko i blagdansko vrijeme. Procjene su svakakve, razbacuju se brojkama o potrošenih dvije do jedanaest milijardi kuna. U prosjeku, svi smo rastrošni, bio to tajkun koji olako troši dobit dijelom stečenu na niskoj cijeni rada - iskorištavanjem radnika - ili bio to radnik koji jedva spaja kraj s krajem. Ipak, u prebrojavanju »sarmi« većina je jela zelje, a drugi samo meso. Oni od zelja ulazili su u debele minuse po računima i karticama da bi i njihova djeca i obitelj osjetila bar dašak prosinačke euforije.
 

Jesu li oni rastrošni ili neodgovorni?

Velika očekivanja i nade prate svaki prelazak stare godine u novu. Božić, blagdan ljudskog dostojanstva, kao i kraj godine najbolja su prilika za inventuru naših osobnih i poslovnih aktivnosti. Osobito bi političari morali preispitati svoju savjest - koliko su svojim odlukama i privilegijima pridonijeli boljem ili lošijem socijalnom položaju građana. Jesu li novcem poreznih obveznika-građana skrbno raspolagali ili su se nauštrb egzistencije tim novcem razbacivali da bi se sami promovirali i kupovali jeftine simpatije pojedinaca nauštrb većine.
Nažalost, i ova je godina bila godina velikih socijalnih razlika koje su dijelom stvorene na nemoralu, iskorištavanju radnika i zloporabi privilegija.

Dok jedni nemaju što jesti, drugi se razbacuju obiljem ali bez trunke socijalne osjetljivosti i solidarnosti. Ove godine socijalna stvarnost nije bila ništa bolja u odnosu na onu prethodnih godina. Plaća radnika

Ovih dana, baš kao i svake godine u ovo vrijeme, u gostima su nam bili stručnjaci Bečkog instituta za međunarodna ekonomska istraživanja o tržištu rada i, uz nazočnost Predsjednika RH, mnogih uvaženih ekonomista, gospodarstvenika i socijalnih partnera, prezentirali hrvatsku gospodarsko- socijalnu stvarnost.

Držim da je našim radnicima i većini građana naša socijalna stvarnost bolje znana nego bilo kojem stručnjaku iz Beča. Ali stoji činjenica- da nam se kotači godinama vrte na mjestu, a gume su nam sve istrošenije - iliti izlizanije.

Interesantno je opisao prof. Jurčić put hrvatskog radnika koji se kreće od industrijalizacije prema manufakturnom radu, čije bi vremensko razdoblje od srednjeg vijeka do 18. stoljeća trebalo biti daleko iza nas. Čulo se kako se u Hrvatskoj sve više proizvode jednostavni i jeftiniji proizvodi uz nisku cijenu rada te

Ove godine idemo u susret sedamnaestom Božiću u samostalnoj hrvatskoj državi. Budući da je Božić blagdan ljudskog dostojanstva nema prikladnije prilike da se našim radnicima i umirovljenicima isplati novčana naknada u obliku božićnice kojom bi ublažili svoju neimaštinu te dostojno proslavili naš najveći katolički blagdan.

Isplata božićnice uobičajena je u kršćanskim državama koje djeluju prema načelima tržišnog gospodarstva, u kojima se cijeni radnik i njegov rad.

U državama kršćanske provenijencije božićnica se smatra trinaestom plaćom, koja je neka vrsta nagrade svakom radniku a kroz tarifne ugovore sindikati Njemačke, Austrije, Švicarske… ugovaraju božićnicu u visini plaće.

Moram priznati da se i Hrvatska malo pomaknula s mrtve točke i da su iza nas vremena iz 1994. kad sam osobno pisao i molio kardinala dr. Franju Kuharića da svojim visoko moralnim autoritetom utječe

Iza nas je prvo veće blagdansko trošenje već ionako polupraznih lisnica prosječnih hrvatskih građana. Pogotovo onih za koje u proračunu nema novca za povišenje naknade za nezaposlene, za koje nema perspektive u pronalaženju radnog mjesta, onih koji već godinama žive iz manjeg kredita u veći ili onih koji još nisu izgubili iz ruku evidenciju o tome kad koja kartica dolazi na naplatu.

Čak ni proljetno ozračje najljepših zimskih blagdana nije značajno pokvarilo početak »berbe« u trgovačkim lancima kojih će u Hrvatskoj uskoro biti i više nego zaposlenih Hrvata. Djeca, koju smo, u najboljoj nakani da im ispunimo sve želje, navikli da je novčana vrijednost sadržaja čizmice vrednija od darivanja samog po sebi, manje-više su ipak bila sretna.

Sveti Nikola, zaštitnik mornara, ove je godine najavio »oluju« na moru. Bar na

Štrajk sindikata obrazovanja je uspio! Čestitam! S pravom čelnici triju većinskih sindikata taj štrajk drže najvećim uspjehom sindikata prosvjete.

Nažalost, do cilja koji sindikati postave uvijek se dolazi teško. Oni najhrabriji i najuporniji, koristeći metode sindikalnog pritiska - štrajka ili prosvjeda - imaju veće šanse za uspjeh od onih koji idu linijom manjeg otpora. Mora li to biti tako?

Mora, sve dok socijalni dijalog kao i partnerski odnos ne prerastu okvire formalnosti nužnog zla, kako to doživljavaju pojedini političari, i dok ne prerastu u iskreni odnos partnera koji se međusobno uvažavaju. »Složna braća kuću grade«, uči stara narodna poslovica koju su Irci istinski primjenili uzimajući socijalni dijalog kao temelj irskog gospodarskog čuda. A, ustvari, što je socijalni dijalog? Prema definiciji Međunarodne organizacije rada ovaj se pojam odnosi na sve tipove

Hoće li se napokon na pravi način početi rješavati problem radnika vranjičke tvornice Salonit i radnika izloženih azbestu u ostalim tvornicama koje danas više ni ne postoje, na što se država obvezala preuzimanjem Konvencije 162. o azbestu Međunarodne organizacije rada?
Zabrinjavajuće je i nedopustivo da je Hrvatska stalno u raskoraku između preuzimanja obaveza i njihove provedbe. Pogotovo pitanja koja se tiču zaštite PRAVA čovjeka i radnika. Kao u pravilu, do zadnjeg se trenutka odgađa rješavanje problema, kao da ljudski život nije najveća vrijednost koju trebamo štititi. Konvencija je po snazi odmah ispod Ustava, a iznad zakona Republike Hrvatske. Međutim, iako je poštivanje obvezno, jer je Konvencija inkorporirana u hrvatski pravni sustav, njezina razrada kroz zakone, odnosno dodatni instrumenti njezine primjene, nikad nisu ni razrađeni niti usvojeni.

Salonit Vranjic, koji posluje