savjest KOLUMNE

Čitajući nedavno razmišljanja o odvjetničkim tarifama jednog poznatog odvjetnika, nisam mogao da se i sam ne osvrnem na tu, u posljednje vrijeme, izuzetno popularnu temu. Tim više što godinama govorim o enormnim iznosima odvjetničkih usluga i prijekoj potrebi da se ostvari pravo na besplatnu pravnu pomoć.

Nažalost, početkom srpnja 2004. godine na snagu su stupile Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Istina je da se godinama prije toga nisu mijenjale, no istina je i da je upravo u tim godinama stotine tisuća radnika izgubilo radna mjesta, ostalo bez plaća, novca za elementarnu egzistenciju a da su im, istodobno, narušena ili uskraćena prava po različitim osnovama koja sudskim putem, uz angažiranje odvjetnika, teško mogu financijski podnijeti.

Astronomsko poskupljenje odvjetničkih usluga, kojim su cijene odvjetničkih satnica povećane sa 40

Osobno me je jako obradovala vijest da moj saborski kolega i ugledni profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Ivo Josipović priprema ustavni zakon koji je u medijima najavljen kao »zakon za kažnjavanje ratnih profitera«.

Dva su razloga zbog kojih me je obradovala ta vijest.

Prvi: 30. rujna 2006. prestao je važiti Zakon o reviziji pretvorbe i privatizacije, izglasan 8. svibnja 2001. Na trenutak se činilo da je tog dana, umirovljenjem spomenutog zakona, suštinski i simbolički umro najveći suvremeni hrvatski politički mit što ga je ondašnja koalicijska vlast počela stvarati 3. siječnja 2000.: mit da će ispraviti nepravde hadezeovske privatizacije, da će pronaći opljačkano blago i vratiti ga u zemlju i da će privatizacijske pljačkaše otkriti i primjerno kazniti. Bilo je govora i o angažiranju svjetski poznatih lovaca-tragača na oprani

Prije nekoliko dana na vrata mi je pokucao Marijan. Kako je uvriježeno reći, »mali« čovjek, a zapravo velik jer se svakodnevno, kao samohrani otac, bori s egzistencijalnim problemima. On je, kako sam kaže, proleter, nikad nikom dužan, odgojen da sa svoje dvije ruke stvara i da, u duhu vrijednosti kojima nas podučava katoličanstvo, odgaja i svoju djecu. Marijan, koliko god teško živi, nije zaboravio biti čovjek. Baš kao i mnogi drugi, i on je jednom pristao biti jamac za tuđi kredit i, što je najgore, rečeno mu je da je taj kredit davno isplaćen. Sve dosad, kad je s Marijanova računa ovršena najprije njegova plaća, a potom i obiteljska mirovina njegove djece i dječji doplatak.

U malo više od godinu dana, koliko je na snazi u sadašnjem obliku, Ovršni zakon

Listajući neki dan svoj seminarski rad »Bez Gotovine i gotovine nema Europe« s poslijediplomskog studija na Fakultetu političkih znanosti, želim svoje viđenje Europske unije podijeliti sa širom javnošću.

Nameće mi se pitanje koliko hrvatski narod doista želi i jedva čeka da se na našim granicama zavijori europska zastava. Slušajući političare čija bi imena ostala zapisana u povijesti jer su obilježili jednu epohu, prateći medije i često u njima dirigiranu istinu, pomislili bismo da doista cijeli hrvatski narod jedva čeka ulazak u EU.

Često se Europska unija prikazuje idealnom utopijskom zajednicom o kakvoj su sanjali još drevni antički mislioci. Realnost je da je ta ista Unija začeta radi širenja interesa kapitala. Kao takva, Unija postoji i funkcionira i danas, tražeći nova tržišta, jeftiniju radnu snagu i namećući novi sustav vrijednosti u

Radna i socijalna sigurnost radnika u Hrvatskoj danas je lošija nego jučer, iako svi očekujemo bolje sutra. Odlaskom iz samoupravnog socijalizma u kvazi kapitalizam počelo je osiromašivanje radnika u korist razno-raznih tajkuna, odabranika, mešetara, kvazi poduzetnika čija se poslovna filozofija temelji na pljački i brzom bogaćenju, što je pridonijelo radnoj i socijalnoj nesigurnosti. Toj nesigurnosti su značajan doprinos dali i mnogi poslodavci, svjesno kršeći pravne propise iz područja rada, za što su rijetki pravno sankcionirani, zatim neefikasnost pravnog sustava, dugotrajni radni sporovi, korumpiranost, sprega politike, tajkuna, pa i pravosudnih tijela, itd.

Očekujući bolje sutra, gledamo prema državama koje imaju kvalitetnije uređen zakonodavni sustav s efikasnijim i djelotvornijim mjerama koje jamče veću radnu i socijalnu sigurnost radnika. Hrvatska ima obvezu usklađivanja našeg radnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, što znači

Kad se prije više od 11 godina počelo govoriti o radnom vremenu trgovina, Hrvatska je tek izašla iz rata. Gladna kruha, izranjavana uzduž i poprijeko, željna ne samo onog što joj je do tad bilo nedostižno i daleko, nego vraćena desetke godina unatrag gdje se i prijeratni standard činio poput nedostižnog sna. Dok je nekolicina iz »Kluba 200« svoje potrebe za nabavom raznih dobara zadovoljavala odlascima u London, Pariz, Amsterdam ili New York, većina je ograđana svoje egzistencijalne potrebe namirivala u hipermarketima po Italiji, Austriji ili Mađarskoj - jer je svaka malo veća kupnja, uključujući i putne troškove, koštala upola manje nego u Hrvatskoj.

Pitali smo se tada zašto i u Hrvatskoj ne mogu zaživjeti hipermarketi, jeftiniji šoping, a uz to jeftinija hrana u restoranima s igraonicama za djecu i

Suđenje za otmicu djeteta zasjenile su izjave o milijunima kuna, tajnim računima, prijevarama onih koji su srcem odvajali za obranu domovine. Top-tema ne samo za medije, nego, što je zanimljivije, i za naše političare. Opet su otkrili nešto što je bilo već godinama poznato svima, osim, izgleda, njima.

Iako ukazuju uglavnom na redove političkih protivnika, svi su zdušno protiv korupcije. Kako političare učiniti odgovornima za društvene posljedice odluka koje donose dok su na vlasti, pita se i profesor Tomislav Jantol u predgovoru knjige »Politička javnost«?

Građani, za koje je ovo središnje pitanje demokracije, »na raspolaganju imaju samo dva sredstva koja bi u tu svrhu mogli uporabiti: javnost i glasovanje na izborima«. Vođeni iskustvom dosadašnjih predizbornih kampanja, želimo vjerovati da je riječ o ozbiljnim namjerama.

Još »davne« 1998., organizirajući najveće demonstracije